VERODOSTOJNA RACUNOVODSTVENA ISPRAVA – RAČUN ILI FAKTURA

20 jula, 20210
faktura-i-racun-cover.jpg

VERODOSTOJNA RACUNOVODSTVENA ISPRAVA – RAČUN  ILI FAKTURA

Svi smo se u poslovima kojima se bavimo susretali sa potrebom da se prikupi
valjana dokumetnacija vezana za poslovne promene, obicno se smatra da je to
“papirologija“ i mnogi ne vide smisao i znacaj dok jel to ne bude potrebno ili
vlasnicima privrednih subjekata ili samoj drzavi. Tacnije, ne vidi se smisao i znacaj
zasto nesto mora da sadrzi ili ne sadrzi odredjene propisane elemente. Ono sa cime
se najvise susrecemo to ru npr. racuni, izvodi bananka, kako dinarski tako devizni,
nostro doznake, ponude, profakture, avansni racuni i sl.

Zakon o racunovodstvu u clanu 9. stav 2 kaze da je verodostojna
racunovodstvena isprava pisani dokument ili elektronski zapis o nastaloj poslovnoj
promeni, koja sadrzi sve podatke potrebne za knjizenje u poslovnim knjigama i da se
iz nje nedvosmisleno moze utvrditi vrsta, osnov i sadrzaj poslovne promene.

U sledecem stavu istog tog clana Zakono o racunovodstvu kaze se da je
FAKTURA ustvari ta verodostojna racunovodstvena isprava.

Ali sta je zapravo faktura?

Ovo je rec preuzeta iz latinskog jezika, odakle potice i najveci broj racunovodstvenih termina. Etimologija je znaci latinska, na latinskom rec facturaznaci izdati racun. U praksi cesto dolazi do nepravilnog razumevanja ova dva pojma,
jedno je subjekat racun, drugo je predikat faktura… znaci ko se seca sluzbe reci u
recnici subjekat je rec u recinici koja kazuje o kome se govor ili ko vrsi radnju, dobija
se kao odgovor na pitanje KO? Racun. Predikat je rec u recenici koja kazuje sat neko
radi, tj on ozacava sta sujekat radi… dobija se kao odgovor na pitanje STA?
Factura… dakle racun i faktura… racun i izdavanje racuna…

Fakat je da mnogi autori nasih Zakona nisu krenuli od osnovne etimologije
same reci i otuda i nedoslednosti zakona koji doticu ovu tematiku. U Zakonu o racunovodstvu – koji sedoduse poprilicno ogradio pa je prvo uptrebio izraz verodostojna racunovodstvena isprava, da bih u sledecem stavu Zakona rekao faktura (racun) mozete proveriti clan 9. stav 2 i stav 3… Zakon o porezu na dodatu vrednost pak navodi da je verodostojna racunovodstvena isprava racun… Zakon o privrednim dsutvima u clanu 22. gde regulise upotrebu poslovnog ime i drugih podataka u dokumentima naziva ih
dokumentima…

Moramo da nadjemo NZS najmanji zajednicki sadrzalac imenioca, ne brojioca… a da bismo ga nasli, odnosno da bi smo imali zajednici sadrzalac moram da nas varatim na pitanje
STA JE RACUN?

Racun je dokument kojim je zakljucen posao, a faktura da je taj posao izvrsen.

Račun je obligacija.

Obligacija je odnos izmedju dve odredjene strane., na osnovu koga je jedna strana (poverilac, creditor) ovlascena da zahteva od druge strane (duznika,
debitora) odredjeno davanje, cinjenje ili uzdrzavanje od neke cinidbe, a druga stra je obavezna da to ispuni.

Obligacija je jedinstvo prava i obaveza. Nema prava ako nema obaveze,
nema obaveze ako nema prava. Sa naseg racunovodstveno pravnog stanovista racun
je obligacija u kojoj jedna strana u poslu poverioc ima pravo potrazivanja, a druga
strana duznik ima obavezu dug.

Znaci obligacija u nasem slucaju racun je odnos izmedju poverioca i duznika.

Za dalje razumevanje bitno je da se setimo i koji su elementi obligacije:

  1. subjekti
  2. sadrzaj
  3. predmet

Subjekti obligacije, u nasem slucaju racuna, su tacno odredjena lica tj. uvek se
zna koje poverilac creditor, a ko je duznik debitor.

Sadrzinu cine prava i obaveze koje proisticu iz nastalog posla.
Predmet obligacije je poslovna promena.

Obligaciono pravo… ono se jos naziva obavezno, dugovinsko ili trazbeno
pravo i  ono znaci da su obaveza i ovlascenje u korelaciji, ono sto je za jednog u tom odnosu duznost ili obaveza, za drugo je pravo odnosno ovlascenje.

Dakle da se mi razumemo u praksi, kada prodavac napravi / izda racun
govorimo o izlaznom racunu, a sa stanovista kupca racun koji je primio zove se
ulazni racun. Otuda i poticu skraceni nazivi poslovnih knjiga prema Zakonu o porezu
na dodatu vrednost KIR – knjiga izlaznih racuna, i KPR – knjiga primljenih racuna.

Opsti sadrazaj racuna uredjuje Zakon o racunovodstvu i reviziji, Zakon o
privrednim drustvima, kao i Zakon o PDV-u.

Racun, ali i svaka druga  verodostojna racunovodstvena isprava u smislu Zakona o racunovodstvu i reviziji i Zakona o privrednim drustvima treba da:

  1. pokazuje osnov i vrstu poslovne promene (najcesce je to prodaja)
  2. da je potpun
  3. da je istinit
  4. racunski tacan
  5. da je potpisan od strane lica ovlascenog za sastvaljanje racuna
  6. da je potpisan od strane lica ovlascenog za kontrolu racuna

Treba obratiti paznju da svaka racunovodstvena isprava, pa i racun treba da ima
dva potpisa na sebi. Potpis lica koje je sastavilo racun, i potpis lica koje je zaduzeno za
kontrolu racuna. U mikro i malim pravanim licima, ako nije drugacije odradjeno
unutrasnjim aktom, kontrolu vrsi direktor kao zakonski zastupik.

Zakon o privrednim drustvima, u clau 22. regulise upotrebu poslovnog imena i
drugih podataka u dokumentima, propisano je koje podatke treba sa sadrze poslovna
pisma i drugi dokumenti privrednog drustva, a to ukljucuje i one u elektronskoj
formi. To su sledeci podaci:

  1. poslovno ime i pravna forma drustva 2. sediste drustva
  2. registar u koji je registrovano i broj registracije drustva
  3. Poslovno ime banke kod koje drustvo ima otvoren racun kao i broj racuna
  4. PIB (poresi identifikaconi broj)

Clanom 51. Zakona o privrednim drustvina utvrdjeno je da se ova zakonska
odredba o poslovnom imenu primenjuje i na preduzetnike.

Racun, kao poslovni dokument koji se upucuje stranama izvan preduzeca, mora
da sadrzi ove stavke. U praksi ovo se najlakse resava izradom memoranduma sa svim
navedenim podacima. U zargonu se ovo jos i zove „zaglavlje“.
Neophodnost, ustvari postojanje memoranduma je negde uslovilo uvodjenje
zakona o PDV-u 2005.godine i svim kasnijim njgovim izmenama. Memorandum +
svi elementi iz člana 42. stava 3 Zakona o PDV-u i nasli smo NZS.
1. Naziv, adresa i PIB obreznika – izdavoca racuna OVO imamo vec na
memorandumu

  1. Naziv, adrasa i PIB obreznika -primaoca racuna
  2. Vrstu i kolicinu isporucenih dobara ili vrstu I obim uslga
  3. datum prometa dobara i uluga i visinu avansnih placanja
  4. Iznos osnovice
  5. poreska stopa koja se primenjuje 7. iznos PDV-a
  6. napomena o odredbi ovog zakona na osnovu koje NIJE obracunat PDV

Ako racun ne sadrzi neki od ovih elemenata za PDV koji je iskazan na njemu
ne mose ostvariti pravo odbitka prethodnog poreza, tacnije gubi se PDV-e sto je
ragulisano clanom 28. stav 2. tacka 1. Zakona o PDV-u zato moramo da budemo
pazljivi ne samo kada mi ispostavljamo racune, nego i kada ih primamo od
dobavljaca da bismo mogli da odbijemo PDV-e.

Kada je u pitanju promet robe treba da zanamo da je i dalje na snazi Pravilnik o
evidenciji prometa robe koji u clanu 6. stav 3 kaze da otpremnica, racun, dostavnica,
primenica ili druga odgovarajuca isprava za robu mora da sadrzi:

* naziv, sediste i broj tekuceg racuna isporucioca robe

* mseto i adresu objekta iz koga se roba otprema sa imenom i prezimenom i
potpisaom lica koje je izdalo robu

* broj pod kojim je isprava evidentirana u propisanoj evidenciji i datum izdavanja
isprave

* naziv i adresa primaoca robe

* kolicinu, cenu po jedinici mere, ukupnu vrednost robe

* podatak o prevozniku robe

Ovo moramo imati u vidu kada je rec o racunu-otpremnici. Zakon o uslovima za obavljanje prometa robe, vrsenja usluga u prometu robe i inspekcijskomnadzoru u clanu 45. stav 1. tacka 2 predvidja da inspektor u toku inspekcijskog  nadzora moze resenjem oduzeti robu koja ne poseduje propisane ispravo o njenoj nabavci i trasportu. A clan 53. istog Zakona predvidja i novcane kazne za ovaj privredni prestup

Za sva ostala računovodstvena, poreska ili pravna pitanja, tim Kreativnih Finansija stoji vam na raspolaganju.

 

Stefan


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *